Zašto tijekom posta sve jače miriše

Stari trik za preživljavanje

Kroz najveći dio ljudske povijesti ostati bez hrane nije bio izbor za zdravlje - značilo je da je nisi našao. Tijelo koje je u gladi postajalo bolje u pronalaženju hrane imalo je prednost pred onim koje nije, a oštriji njuh bio je jedan od alata. Životinje koje obrok nanjuše izdaleka jedu prije. Kroz dovoljno naraštaja glad i njuh su se povezali.

Ta se povezanost vidi u anatomiji. Njušna lukovica - dio mozga koji prvi obrađuje mirise - izravno je spojena s hipotalamusom, upravljačkim centrom za glad, energetsku ravnotežu i tjelesnu temperaturu. Vrlo malo osjetilnih sustava ima takvu izravnu vezu. Njuh nije osjetilo koje se slučajno našlo blizu sustava za hranu; on je njegov dio.

Hormon gladi koji ugađa tvoj nos

Glasnik između praznog želuca i oštrijeg nosa je grelin, poznat kao hormon gladi. Luči ga uglavnom želudac kad je prazan i postojano raste kroz prvi dio posta. Njegova najpoznatija zadaća je učiniti da osjetiš glad. Manje poznata zadaća mu je mijenjati kako doživljavaš hranu.

Moždane stanice koje obrađuju mirise nose receptore za grelin. Kad se grelin na njih veže, životinje više njuškaju, prepoznaju mirise u nižim koncentracijama i više pažnje posvećuju mirisima hrane. Kod ljudi se u laboratoriju vidi isti obrazac: daš li dobrovoljcima grelin, poboljša im se sposobnost da uoče slabe mirise, a raste im i pažnja prema slikama hrane. I sama glad, bez ikakve injekcije, daje isti pomak - dobrovoljci koji poste prepoznaju miris hrane pri nižoj koncentraciji nego oni koji su jeli.

Sitost radi suprotno. Odmah nakon velikog obroka isti mirisi jedva da registriraju, a hrana koju si prije sat vremena želio može djelovati pomalo odbojno. To njihanje, od uključenog do isključenog i natrag, obična je svakodnevica. Višednevni post te jednostavno drži na uključenom kraju dulje nego što si vjerojatno ikad iskusio.

Ketoza pojačava glasnoću

Kad si dan ili više u postu, tvoje tijelo prelazi s rada uglavnom na glukozi na rad uglavnom na ketonima. Mnogi to stanje opisuju kao bistrije i budnije - magla prvog dana se digne, a često ostane i blago napeta nota. Dio toga je promjena goriva za mozak. Dio je pomak živčanog sustava prema usredotočenijem, budnijem načinu rada: isto ono stanje blizu adrenalina koje gladnu životinju drži da pretražuje okolinu.

Ta pojačana budnost diže glasnoću svim osjetilima, ne samo njuhu. Zvukovi zvuče jasnije, boje življe, a probijaju se mirisi koje bi inače filtrirao. Zajedno s učinkom grelina, zato promjena u njuhu obično postane očita drugog dana, a ne u prvih nekoliko sati - dvije se stvari slažu jedna na drugu, nije samo jedna.

Vrijedi jasno reći što to ne znači. Oštriji nos nije dokaz da si u ketozi, niti mjera koliko si duboko. Ako želiš taj broj, dat će ti ga mjerač ketona u krvi. Njuh je ugodna nuspojava tog stanja, a ne njegov pokazatelj.

Zašto se mirisi hrane najviše ističu

Možda primijetiš da ne miriše jače baš sve, nego uglavnom hrana. Kruh, meso, voće, kava. To je opet lovački nos. Tvoj mozak ne zanima miris tvog rublja. Želi kalorije i signalizira svaki njihov nagovještaj.

Zato prvi sati posta znaju biti teži u društvu ljudi koji jedu, i zato treći dan, kad glad često utihne, zna biti čudna mješavina „nimalo nisam gladan“ i „tu pizzu osjetim odavde“. Grelin se smjesti u ritam umjesto da raste beskonačno, pa oštra, hitna glad prvog dana popusti. Nos ostane uključen malo dulje od apetita.

Je li to trajno?

Nije. To je učinak stanja posta. U roku od nekoliko dana normalnog jedenja grelin se vraća u svoj uobičajeni ritam, a nos na svoje uobičajene postavke. Neki kažu da im nešto dulje ostane finiji osjećaj za okus i hranu, uglavnom zato što pauza od stalnog jedenja resetira koliko snažno reagiraš na okuse. Ali supernos je privremen.

Sam po sebi nije ni znak za uzbunu. Signali koji znače da post treba prekinuti su drhtavica, smetenost, ubrzano srce, nesvjestica ili povraćanje - svi su opisani u vodiču o sigurnosti. Oštar nos kod nekoga tko se inače osjeća dobro samo je tijelo u postu koje radi ono što tijela u postu rade.

Što s tim učiniti

Uživaj. To je jedna od ugodnijih nuspojava posta i lijep podsjetnik da tijelo radi nešto stvarno, a ne samo čeka sljedeći obrok. Prošeći negdje u zelenilu. Primjećuj stvari.

I isplaniraj prvi zalogaj u skladu s tim. Kad prekineš post, taj prvi komad jednostavne hrane - malo voća, šalica juhe, komadić sira - imat će bolji okus nego što pamtiš, jer su i okus i njuh još pojačani. To je dobar razlog da post prekineš nježno, jednostavnom hranom, i dobar razlog da taj trenutak ne potrošiš na nešto teško za što tvoja crijeva ionako nisu spremna. Kako to napraviti kako treba stoji u vodiču o povratku hrani.

Česta pitanja